понедељак, 22. септембар 2014.

Poklanjam ti srce

    Do ne tako davno sam u tim plavim očima posmatrala samo dubinu mora i lepotu neba, dok danas vidim ceo svoj svet. Sada mi je sve njegovo najlepše, njegoci pokreti, njegov glas, njegove oči, njegove ruke... Koliko života dugujemo jedno drugome za one prelepe trenutke?
    Koliko god se neko trudio ne može mi zameniti njega. Ne želim da mi ga neko menja, zašto bi ga neko menjao ako sam srećna? On je poseban u mojim očima. On se nalazi u svakom mom uzdahu. Ja i on smo samo bili prijatelji, A onda se desilo nešto neočekivano. U ,,prijateljstvima" kao našim ako ne oboje, onda barem jedan popusti i zaljubi se. Možda priveremeno, možda u pogrešnom trenutku, možda prekasno a možda i zauevk. Znamo da nije privremeno, kratko zaljubljivanje, nije u pogrešno vreme a nije ni prekasno. Da li je ovo ona večna, prava ljubav? Da bi devojka bila srećna i ispunjena potrebno je da ima osmeh i dečka koji ga izmami. Ja imam sve, šta još mogu da poželim? Da je drugačiji, verovatno ga ne bih volela. Naučila sam da volim i njegove mane. Logično je i prirodno da će svaki muškarac ponekad pogledati druge devojke, upoređivati ih, ali je isto tako logično da će uvek u svoj toj masi ljudi postojati jedna devojka koja površno liči na ostale, a zatim ga jednom rečju izludeti, jednim uzdahom oboriti s' nogu i naterati da se iznova zaljubi u tu jednu, iznutra jedinstvenu devojku. Čak i danas mi kažu da imam taj specijalan osmeh kada mi tebe spomenu. Znam da i ti imaš taj osmeh kada tebi mene spomenu. Od stranaca smo postali nerazdvojne osobe. Sve je išlo tako brzo, spontano. Čak i kada pola sveta spava, ja razmišljam o tebi. Pa ti si pravi srećnik! Toliko sam te dobro upoznala da iz jednog tvog pogleda mogu videti sve-da li si tužan, srećan, nervozan ili razočaran. Ipak se sve dešava samo jednom u životu, Vreme nikoga ne čeka. ,,Samo sa jedom osobom možeš osetiti da si tri metara iznad neba." Baš iz tog razloga moramo da cenimo i pre svega poštujemo osobu koju volimo.
     Neki te pogledi do smrti pogode. Mene su tvoji pogodili pravo u srce i eksplodirali, a zatim po mom telu razneli komadiće ljubavi koji su se sve više i više širili. Sve dok me nisu u potpunosti ispunili. Poklanjam ti srce, budi brižan, čuvaj ga i pazi. Do sada je moje poverenje u tebe već dostiglo vrh, ali sa tobom ne postoje granice, ceni to.

Нема коментара:

Постави коментар